Bez cenzure

Tragedija na Prisavlju ide na ruku vladajućoj stranci koja je prve četiri godine pripremala teren za pripitomljavanje HTV-a kako bi mirno vladala iduće četiri.

Oslabi ga pa zavladaj
Hrvatska televizija nalazi se pred financijskim kolapsom, gledanost je na granici tragedije, a kvaliteta programa odavno je prešla tu granicu, vodeće funkcije okupirali su nesposobni ili korumpirani, na hodnicima Prisavlja nezadovoljstvo novinara polako, ali sigurno, prelazi u apatiju. No, glavno pitanje glasi: kome to ide na ruku?
Propadanje javne televizije odvija se postojano već nekoliko godina, ali dolaskom novog čelništva, te još više ostajanjem na vlasti HDZ-a, zaokružen je proces kojim nekad moćna medijska ustanova nije samo još jednom svedena na krotkog poslušnika vlasti, već je prvi puta planski dovedena u stanje financijske nemoći. Ovo nije stihija, posljedica nesretnog spleta okolnosti niti puka slučajnost. Ovo je pomno isplanirana operacija kojom se želi istovremeno oslabiti utjecaj HTV-a na hrvatskom medijskom prostoru, otvoriti prostor izravnoj konkurenciji (s kojom su donedavno izravno surađivale dvije ključne osobe Hrvatske televizije) i više od svega, političkim pritiskom od tek probuđenog medijskog diva opet napraviti poslušnika vlasti.
Dakle, tragedija na Prisavlju ide na ruku vladajućoj stranci koja je prve četiri godine pripremala teren za pripitomljavanje HTV-a kako bi mirno vladala iduće četiri. Ona ide na ruku konkurentskim televizijama, koje na padu gledanosti uzimaju HTV-u golemi dio prihoda, a istovremeno im se otvara prostor za udare na sve ključne dijelove programa - uključujući i informativni program. HTV nas je tako, poput nekog modernog vremeplova, vratio deset godina unatrag, u vrijeme kad je politika imala punu kontrolu, ali sada s jednim novim elementom - izravnim pogodovanjem HTV-ovoj konkurenciji.
Krenimo od političke kontrole. Posjet Georgea Busha probudio je uspavanu avet tuđmanizma nad Prisavljem. Ne samo zbog neviđenog udvorništva koje je još jednom pompozno pratilo posjet jednog velikog državnika maloj Hrvatskoj, nego i zbog ljudi koji su tih dana defilirali ekranom. Motrištarci su opet u modi, glavne uloge ponovno su prisvojili Jozo Barišić, Jozo Ćurić, Ružica Renić i drugi, po starom receptu ekran je nakrcan mladim i anonimnim poslušnicima kojima je pružena prilika života, ali ovoga puta na čelu im nije notorni Miljenko Manjkas. Uloga sive eminencije na Prisavlju dodijeljena je Dijani Čuljak Šelebaj. Ona je najmoćnija osoba na Prisavlju, ona vodi glavnu riječ, ona upravlja programom i kadrovima, no njezina uloga ima mnogo mračniju konotaciju.

Čuljak-Šelebaj d.o.o. kontrolira kadrovski sumrak
Dijana Čuljak supruga je jednog od najmoćnijih televizijskih producenata u Hrvatskoj, i njezin sukob interesa bio je vidljiv još dok je Šelebajeva tvrtka prodavala emisije Dijaninoj medijskoj kući. No, zanimljiva je informacija koja se ovih dana pojavila u medijskim i političkim krugovima. Prema njoj, Dijana Čuljak glavna je osoba u Core Mediji, ona zapravo upravlja tom tvrtkom, dok je njezin suprug tek paravan. Njihov biznis omogućio im je da kupe pet stanova u Zagrebu, a još više, da u šaci drže Hloverku Novak Srzić koja je u doba dok je na HTV-u vodla Otvoreno, honorarno surađivala u Šelebajevoj emisiji U sridu, koja se emitirala na Novoj TV.
Taj podatak Dijani Čuljak danas omogućava da potisne Hloverku u drugi plan i zapravo vodi Informativni program HTV-a. Školu koju je prošla kod Manjkasa sada primjenjuje na HTV-u: određuje podobne novinare za Dnevnik i druge emisije, promovira anonimce kako bi njima mogla lakše upravljati i pritom služi kao politički komesar.
Rezultat je vidljiv: politika više ne treba strepjeti od HTV-a, a ne mora ni konkurencija. Banski dvori mogu mirne duše pogledati Dnevnik, bez mogućnosti da ih zaskoči neka nepodobna faca ili strelica. Tako je neki dan izvještaj s gradskog odbora HDZ-a gdje je promoviran anonimni Jasen Mesić u Dnevniku dobila prednost pred saborom HNS-a na kojem je Radimir Čačić izabran za predsjednika stranke. Dnevnik bi opet mogao bez problema započinjati riječima: “Dobra večer, gospodine predsjedniče (države, Vlade, HDZ-a)”. Nepoćudni i nepouzdani novinari potpuno su marginalizirani: Mislav bago getoiziran je u Otvorenom (na pet posto gledanosti), Petar Štefanić bačen je ‘na led’, nema Anke Bilić, Josipa Šarića… Štefanić i Bago figurirali su u predizbornoj kampanji uz Hloverku i Čuljakicu jer je ishod izbora bio neprevidiv i trebalo je imati spremnu rezervnu varijantu. Kad je HDZ pobijedio, njih dvojica bačena su na marginu.

Tko je heroj, a tko monstrum?
Rezultat: politika je svedena na minimum i posvećena uglavnom pozitivnim vijestima za vladajuću stranku, po istom principu kojim se uređuje državni Vjesnik, informativni program je u propadanju, defiliraju lica za koja smo mislili da smo ih se zauvijek riješili 2000. godine, a još konkretnije, gledanost prvog i drugog programa HTV-a bliži se kobnoj granici od 50 posto. Kad padne ispod toga, konkurencija je odnijela pobjedu.
Evo samo jedan u gomili primjera čega se sve možemo nagledati na HTV-u. Ružica Renić u Hrvatskoj uživo bez imalo zamuckivanja, nelagode i sumnje, postavlja pitanje kad će se monstrumu Ivanu Koradi oduzeti čin i odlikovanja. Ta ista Ružica nije to isto pitanje postavila prije nekoliko godina (pa ni sada) kad je Mirko Norac, heroj, a ne monstrum, pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora zbog ubijanja srpskih civila u Gospiću. Korade je monstrum jer je ubijao Hrvate. Norac je heroj jer je ubijao Srbe. Grijesi su isti, samo je pristup drukčiji.
Zbog svega toga, HTV je financijski na koljenima. Prihodi postojano padaju, udarni reklamni prostor ispod cijene prodaje se prodavačima bagera i ćevabdžinicama, sve ne bi li se namakla koja kuna. Pogon je velik i prevelik, plaće solidne i više od toga, a novca baš i nema. Stoga se predstojeće Europsko prvenstvo u nogometu iščekuje kao spas s neba, no ako hrvatska reprezentacija ispadne u prvom krugu kao što je to bilo na Svjetskom prvenstvu, moglo bi se vrlo lako dogoditi da bajka traje par tjedana, a da nakon toga daljinski upravljači sve više ciljaju ostale programe. Drugim riječima, sve je to na vrbi svirala.
Pitanje je samo koliko HTV još može padati prije nego što dotakne dno? I što će se tada dogoditi? Sudeći po zauzimanju ključnih pozicija i pozicioniranje prema vlasti, HTV je spreman za još dugi pad. Vlast će kemijati dokle god bude mogla, održavati instituciju na aparatima, jer će tako biti sigurna da joj s Prisavlja ne prijeti nikakva opasnost. Ne prijeti ni od konkurencije koja shvaća (kao uostalom i dobar dio novina) da je politika nešto čega se poželjno kloniti, ako se želi imati pristup oglašivačima i financijerima. Dostupna je zabava, zatupljivanje u enormnim količinama i to opet na obostrano zadovoljstvo: vlasti, vlasnika i oglašivača. Publika je ovdje ionako svedena na puki “share”.

by Vuk Andrić 08.04.2008. 22:56
Drugi film